PROLEĆE U POLJU
Niko nije ostao ravnodušan na Šumanovićeva dela, on se služio bojom a slikao osećanjem. On je majstor svetla, atmosfere i kompozicije. Težio je redu i harmoniji. Imao je za cilj naslikati ono što vidi, tako kako svako vidi, a uneti u svoj rad sve ono što se smatra najvišim u slikarstvu ali bez napadne vidljivosti. Tokom poslednje decenije naslikao je oko 600 slika, na 300 slika su predeli Šid i okoline. Tražio je način kako da prikaže jedinstvenu svetlost i lepotu Sremske krajine, jer ona deluje vedro i jasno kao ni jedan drugi kraj koji do tad video. To je kraj koji je diktovao njegov način slikanja. I zato je svetlost sadržaj svih slika. On majstorski postiže željene efekte – nekada samo uglačano nebo obasjava pejzaž, nekada se „igra“ senkama. Često slika bele krošnje rascvetalih voćki, ukomponovane tako da poput oblaka plove nebom, skrivajući pri tom gde zapravo počinje nebo.








